Stupajući i formalno na poziciju premijera (29.02.2008. g.) novo-stari premijer Vlede Crne Gore, odmah je preduzeo mjere inteviziranja privatizacije (čitaj rasprodaje) društvene i državne imovine, što se bilo u poslednje vrijeme usporilo.
Na sjednici Vlade Crne Gore (06.03.2008g.) usvojen je plan privatizacije za 2008 godinu. Planom je predviđeno da se privatizuju: budvanska i ulcinjska HTP rivijera;Institut crne metalurgije;Barska plovidba; Montenegroeirlais;Luka Bar;Institut „Simo Milošević“;“OBOD“ Cetinje, „ZORA“ –Berane; Elektroprivreda –male hidroelektrane; preostala preduzeća u šumarstvu i komunalne djelatnosti. Planom je predviđena prodaja kompanija na aukciji i berzi, kao i rasprodaja bivše vojne imovine. Vlada je zadužila Savjet za privatizaciju i tendersku komisiju da ubrzaju svoje aktivnosti u vezi planom postavljenih zadataka.
Postavlja se pitanje, šta to motiviše Vladu da se ovako nemilosrdno odnosi prema državnoj i društvenoj imovini. Odgovor bi mogao biti: Prvo, oni je nijesu ni stvarali niti se znojili u njenom stvaranju. To su radile generacije radnih ljudi u socijalističkom sistemu; drugo, motivacija za rasprodajom, svakako je lično materijalno bogaćenje i treće, motivacija uništavanja društvene imovine je u njihovoj želji da utru tragove materijalnih tekovina socijalizma i moguće uspostavljanje kapitalističkih odnosa. Postavlja se, sledeće pitanje:kakva je država i njena Vlada koja nema nigdje ništa svoje? Pošteno reći, tanka i slaba, sa još slabijom Vladom, odnosno kolonijalna i država i Vlada u vlasništvu i službi onih koji su je tek kupili. Takva država i Vlada ne mogu biti samostalni.
Na sjednici Vlade Crne Gore (06.03.2008g.) usvojen je plan privatizacije za 2008 godinu. Planom je predviđeno da se privatizuju: budvanska i ulcinjska HTP rivijera;Institut crne metalurgije;Barska plovidba; Montenegroeirlais;Luka Bar;Institut „Simo Milošević“;“OBOD“ Cetinje, „ZORA“ –Berane; Elektroprivreda –male hidroelektrane; preostala preduzeća u šumarstvu i komunalne djelatnosti. Planom je predviđena prodaja kompanija na aukciji i berzi, kao i rasprodaja bivše vojne imovine. Vlada je zadužila Savjet za privatizaciju i tendersku komisiju da ubrzaju svoje aktivnosti u vezi planom postavljenih zadataka.
Postavlja se pitanje, šta to motiviše Vladu da se ovako nemilosrdno odnosi prema državnoj i društvenoj imovini. Odgovor bi mogao biti: Prvo, oni je nijesu ni stvarali niti se znojili u njenom stvaranju. To su radile generacije radnih ljudi u socijalističkom sistemu; drugo, motivacija za rasprodajom, svakako je lično materijalno bogaćenje i treće, motivacija uništavanja društvene imovine je u njihovoj želji da utru tragove materijalnih tekovina socijalizma i moguće uspostavljanje kapitalističkih odnosa. Postavlja se, sledeće pitanje:kakva je država i njena Vlada koja nema nigdje ništa svoje? Pošteno reći, tanka i slaba, sa još slabijom Vladom, odnosno kolonijalna i država i Vlada u vlasništvu i službi onih koji su je tek kupili. Takva država i Vlada ne mogu biti samostalni.
Dosadašnja praksa privatizacije pokazala je da su korist, i te koliku, imali isključivo akteri iste, tj. ljudi iz vlasti i njima najbliži i blsiki po raznim osnovama. Prema tome, nema ni najmanje istine u teoriji, da privatizacija domnosi bogastvo i bolji život za sve. Tu teoriju su godinama lansirali akteri izvođenja antisocijalističke revolucije kako bi lakše uništitli društvenu imovinu stvorenu u socijalizmu. Istina je nešto drugo, tj. da su se privatizacijom društvene imovine obogatili pojedinci, a velika većina, posebno radnička klasa, osiromašili i dovedeni u sitauaciju izrabljivanja od strane novopečenih kapitalista – bogataša. Ovog trenurtka prisjetih se izjave jednog hrvatskog političara „Globusu“ , kada je rekao, parafraziram, da su se mnogi obogatili u svim bivšim republikama Jugoslavije, ali ne tako dobrto kao crnogorski dečki. Oni su se mnogo dobro „nafutrali“ (napunili) .
Dolaskom novog-starog premijera – eksperta za privatizaciju , izvjesno je da će ista biti intevizirana i sprovedena u što kraćem roku, kako bi se u cjelini završio zadatak rasprodaje društvene i državne imovine i tako izbrisali svi meterijalni tragovi tekovina socijalizma. Možda je to i najbitniji razlog ponovnog izbora sadašnjeg premijera, da dovrši i privede kraju antisocijalističku revoluciju započetu s’ početka devedesetih godina prošlog vijeka pod plaštom antibirokratske revolucije.
SKJ-KCG smatra da glavni i osnovni privredni resursi moraju biti u državnom ili još bolje u društvenom vlasništvu a prije svih: elektroprivreda; šumarstvo; rudarstvo; saobraćaj; metalurgija; morsko dobro i druge djelatnosti koje garantuju nezavisnost, odnosno postojanost države i dostojan (slobodan) život ljudi u državi. Dosadašnja rasprodaja svega i svačega, pa čak i teritorije vodi zemlju u zavisnost a potom u kolonijalni status.
Poznato je, da su velike sile u jeku razvoja kapitalizma (XIX i XX vijek) osvajale nerazvijene zemlje u razvoju i pretvarale ih u svoje kolonije. Nemilosrdna pljačka kolonija snažno je doprinosila razvoju kapitalizma i gomilanje bogatstva u gospodarećim zemljama, dok su kolonije ostajale nerazvijene. Načini stvaranja kolonija su bili raznovrsni. Od osvajanja vojnom silom, preko ekonomske zavisnosti do političkog djelovanja preko marionetskih vlada u kolonijama. Nažalost, i u XXI vijeku primjenjuju se isti postupci u neokolonijalizmu. Prisustvo vojnih snaga velikih sila na teritoriji drugih zemalja nije ništa drugo,nego neo kolonizacija dotične države na čijoj su teritoriji. Nešto blaži oblik kolonizacije je kada se u određenim zemljama koje treba staviti pod sopstvenu kontrolu i eksploataciju stvaaranje režima, preko kojeg mogu dobiti besplatno ili kupiti sve što žele.
Posebno je rasprostanjen metodneokolonijalizacije putem ekonomskog djelovanja kreditima i enormnim zaduženjima i donacijama i kupovinom vitalnih resursa u državi koju žele dovesti u kolonijalni položaj. SKJ-KCG smatraju da sadašnja rasprodaja u Crnoj Gori vodi zemlju u kolonijalni položaj prema više zemalja a posebno u odnosu prema zemljama koje kupuju na stotine kvadratnih hektara teritorije Crne Gore.
M.Dž
