Obrnuše kola niza stranu
Sveukupnu i međunarodnu situaciju već duže vremena karakteriše tzv. globalizacija (fašizacija) čovječanstva, koja se ostvaruje uspostavljanjem „novog svjetskog poretka“ u kojemu će bogati biti još bogatiji a siromašni siromašniji. Za uspostavljanje „novog svjetskog poretka“ koriste se sva raspoloživa sredstva, samo da se postigne cilj.
A osnovni cilj je učvršćenje i ovjekovječenje kapitalističkog sistema, kao „najvećeg“ stepena razvoja ljudskog društva – što nije tačno. Istovremeno, cilj uspostavljanja „novog svjetskog poretka“ je da se zaustavi prirodno zakoniti proces razvoja i progres čovječanstva - što je nemoguće. Nemoguće je zaustaviti nastojanja, srtremljenja i borbu progresivnih snaga čovječanstva na putu ostvarivanja sveukupnih ljudskih sloboda, prava, ravnopravnosti i jednakosti – što je jedino moguće ostvariti u komunističkom sistemu, kojemu prethodi socijalizam.
A osnovni cilj je učvršćenje i ovjekovječenje kapitalističkog sistema, kao „najvećeg“ stepena razvoja ljudskog društva – što nije tačno. Istovremeno, cilj uspostavljanja „novog svjetskog poretka“ je da se zaustavi prirodno zakoniti proces razvoja i progres čovječanstva - što je nemoguće. Nemoguće je zaustaviti nastojanja, srtremljenja i borbu progresivnih snaga čovječanstva na putu ostvarivanja sveukupnih ljudskih sloboda, prava, ravnopravnosti i jednakosti – što je jedino moguće ostvariti u komunističkom sistemu, kojemu prethodi socijalizam.
Kapitalistički sistem u svom neslavnom dosadašnjem trajanju pokazao je, neuporedivo, mnogo više zla nego dobra.Dovoljno je sjetiti se ratova (dva svjetska i niz lokalnih) koje su nametnule i danas nemeću kapitalističke zemlje da bi zadovoljile svoje interese. I aktuelna globalizacija, odnosno uspostavljanje „novog svjetskog pretka“ je u interesu najrazvijenijih zemalja kapitalističkog sistema na čelu sa SAD-a. To će im omogućiti da još više i lakše eksploatišu manje razvijene i nerazvijene zemlje, stvarajući od njih svoje kolonije. Stvaranje „novog svjetskog poretka“ prati nih drugih negativnih procesa, pojava i zbivanja. Euforično-kampanjski proces širenja kruga zemalja – članica NATO pakta, sastavni je dio uspostavljanja „novog svjetskog poretka“. Širenje i jačanje NATO pakta,te moćne i zastrašujuće (isključivo) vojne organizacije, koju njeni stvaraoci , a i naši najistaknutiji nosioci vlasti, nazivaju „političkom i humanitarnom organizacijom“ - potrebno je akterima „novog svjetskog poretka“ radi njegovog nasilnog uspostavljanja u zemljama gdje ima otpora. Pored toga, NATO pakt (vojna sila) im je potrebna za odbranu i zaštitu „nacionalnih interesa“ gdje god to oni ocijene da su njihovi „nacionalni interesi“. U tom poslu, male zemlje- članice NATO pakta izvršavaju zadatke i stavljaju na raspolaganje sve svoje resurse (ljudske,teritoriju i materijalne) za potrebe i u korist velikih, a na svoju štetu. O štetnosti za male zemlje, uključivanja u NATO pakt više puta je pisano u listu „KOMUNIST“.
U negativne pojave koje sa sobom nose kapitalistički sistem uopšte, a pojačava „novi svjetski poredak“, svakako spadaju: terorizam kao oblik otpora i odgovor na uspostavljanje „novog svjetskog poretka“; kriminal svih vrsta i oblika; nasilna eksploatacija prirodnih bogatstava manje razvijenih i nerazvijenih zemalja; ograničavanje sveukupnih ljudskih sloboda i povećavanje nejednakosti među ljudima; lična i imovinska nesigurnost, i ne posljednje finansijsko-ekonomska kriza, koja prije svih i najviše pogađa radničku klasu i radne ljude koji isključuivo žive od svog poštenog rada, prodajući se najčešće za nadoknadu nedostojnu za normalan život čovjeka.
Aktuelna finasijsko-ekonomska kriza, upravo je proizvod najače kapitalisitčke zemlje. Kriza je zahvatila čitav svijet, a prvenstveno kapitalistički – što govori o trulosti tog sistema . Međutim, nema mjesta zluradosti, obzirom da ekonomske krize najteže pogađaju radničku klasču, odnosno radnog čovjeka koji isključivo poštenim radom obezbjeđuje egzistenciju sebe i svoje porodice. Bojeći se socijalne revolucije, što je u ekonomskim krizama vrlo moguće, vlade pokušavaju ublažiti posljedice krize dajući kredite iz državne kase. Krediti se najčešće daju bankama, prije svih, onih gdje su depoziti i dionice vlastodržaca. Možda bi bilo bolje, u svakom sluičaju pravednije i efikasnije kredite dati proizvodnim organizacijama materijalnih sredstava, koja neposredno utiču na poboljšanje životnog standarda.
U najkraćem, za sadašnju, sveukupnu međunarodnu situaciju moglo bi se reći da je nezadovoljavajuća. A za stanje u kapitalističkom dijelu svijeta, moglo bi se reći zabrinjavajće nepovoljno, jer se kapitalistički sistem, zbog svoje opšte trulosti, nalazi u vrlo ozbiljnoj krizi. Pjesnik bi ukazujući uzroke koji su proizveli krizu i oslikavajući sadašnji trenutakl kapitalističkog sistema rekao:
„Krv je ljudska rana naopaka
Na nos vam je počela skakati
Prepuniste mješinu grijeha!
Puče kolan svečevoj kobili
Okrenuše kola niza stranu“.
Njegoš
Za sveukupnu situaciju u Crnoj Gori moglo bi se reći da je identična međunarodnoj tj. da je nezadovoljavajuća za veličinu crnogorskog naroda. Takvo stanje traje veoma dugo. Počelo je izvođenje antisocijalističke revolucije i tranzicijom. Mnogobrojni su razlozi sadašnjeg stanja. Prije svega i najveći je razlog u slabo vođenoj politici (unutrašnjoj i spoljnoj) od strane aktuelne vlasti koja se ne mijenja, bez malo, dvadeset godina. Loša politika aktuelnih vlastodržaca dovela je do višestrukih podjela građana, što je prouzrokovalo: netrpeljivost, nepovjerenje, mržnju, sukobe, pa čak i ubojstva. Među brojnim podjelama najkarakerisičnije su po osnovu: partijske pripadnosti; kulturno-obrazovne suprostavljenosti; po osnovu nacionalno-vjerske opredeljenosti i suprostavljenosti po nekim spoljno-političkim pitanjima. Podjele po osnovu partijsko-stranačke pripadnosti proizvele su brojne (14) političke partije, koje se programski bitno ne razlikuju. Sve se, sem komunističkih, zalažu za uspostavu kapitalističklog sistema. Podjele po osnovu ekonomsko-socijalne nejednakosti ogledaju se u činjenici 10% enormno bogatih i 90% siromašnih sa 25-30% u socijalnoj potrebi pomoći. Vodeću ulogu u kulturno-obrazovnim podjelama čine akademici koji su podeljeni u dvije akademije nauka i umjetnosti, pa dijele narod po jeziku, istorijskim događajima, književnosti i udžbenicima i drugom. Registracijom crnogorske pravoslavne crkve došlo se na podjelu naroda, odnosno vjernika. Srpska pravoslavna crkva to ne priznaje i dolazi do sukoba. Jedna od najdubljih podjela stvorena je politikom o referendumu za nezavisnost Crne Gore, a osvježene su i produbljene podjele odlukom Vlade Crne Gore o priznanju nezavisnosti Kosova. SKJ-KCG je protiv takve odluke protestvovao, smatrajući da je uperena protiv teritorijalnog integriteta Srbije, kao i to da je to miješanje u unutrašnje stvari Srbije. Pitanje uklljučivanja Crne Gore u NATO pakt, što režim smatra “prioritetnim strategijskim ciljem”, takođe izaziva podjelu među građanima. Vlada čini sve da stvori povoljan odnos (preko 50%) za uključenje. U toj propagandi se ne biraju ni sredstva ni vrijeme.
Posebno značajna karakteristika sadašnje situacije u Crnoj Gori je visok stepen korupcije, koja je zahvatila sve pore života. Smatra se, što je najvjerovatnije, da se korupcija najbrže i najšire razvija u demokratskim društvima u kojima nema dovoljno individualnih sloboda i jednakosti svih građana pred zakonom, a to je crnogorska demokratija. Što se tiče stepena razvijenosti korupcije, to zavisi od hijerarhije u društvu. Na nižim nivoima vlasti manja a na višim neuporedivo veća. Što se tiče aktuelne finansijsko-ekonomske krize u svijetu, izvjesno je da će se odraziti na stanje u Crnoj Gori, kao i to da će pogoditi najviše radne ljude i široke narodne mase.
Miomir Džankić
