NEOLIBERALIZAM
– RAZLOG PREČIŠĆENJA (SMANJENJA, OSIPANJA) KOMUNISTA U PRIPREMI ZA N O V O – SOCIJALIZAM – KOMUNIZAM
Da bi govorili o posledici, treba znati o njenom uzroku. Iz tog razloga slijedi pitanje: Šta je neoliberalizam?
Odgovor bi bio: to je politika kojom mali broj privatno-eksploatatorskih vlasnika kontroliše društvenu stvarnost radi ostvarivanja ličnih interesa. Međutim, sve se to prikriva lažnim objašnjenjima, kao: politika slobodnog tržišta,podsticanje privatnog poslovanja, veliki izbor potrošačke robe, nagrađivanje lične odgovornosti, poslovne inicijative i sl. Ustvari, neoliberalizam je smanjivanje poreza bogatih, razaranje društvenih ustanova obrazovanja i socijalne politike, porast siromaštva, ostajanje najamnih radnika bez posla, ekonomske i druge nejednakosti, nestabilnost svjetske ekonomije, hiper bogaćenje bogatih i tako dalje.
Odgovor bi bio: to je politika kojom mali broj privatno-eksploatatorskih vlasnika kontroliše društvenu stvarnost radi ostvarivanja ličnih interesa. Međutim, sve se to prikriva lažnim objašnjenjima, kao: politika slobodnog tržišta,podsticanje privatnog poslovanja, veliki izbor potrošačke robe, nagrađivanje lične odgovornosti, poslovne inicijative i sl. Ustvari, neoliberalizam je smanjivanje poreza bogatih, razaranje društvenih ustanova obrazovanja i socijalne politike, porast siromaštva, ostajanje najamnih radnika bez posla, ekonomske i druge nejednakosti, nestabilnost svjetske ekonomije, hiper bogaćenje bogatih i tako dalje.
Neoliberalizam je razdoblje u kojem, do sada, biznis je najjači i najmanje suočen sa organizovanim otporom. On organizuje političku moć na svim područjima životne stvarnosti, i tako mu se teško suprostaviti. Demokratske snage imaju malo šansi za opstanak: upravo, onoliko, koliko je poptrebno biznis demokratiji za lažno predstavljanje, a što ne bi imalo bilo kakve opasnosti po neoliberalizam sami.
Neoliberalizam ograničava rad vlade na pitanja, kao što su: zaštita privatne svojine, poštovanje ugovora, svođenje političkih debata na nebitna pitanja: a, pitanje proizvodnje, resursa, društvene organizaije i sličnog, trebaju da budu predmet tržišnih snaga – manjine bogatih.
U prikrivanju svojih klasnoeksploatatorskih ciljeva (uvećanje kapitala i sticanje profita) često, podmuklo, da bi se skrenuo pažnju sa bitnog na sporedno, neoliberalizam nameće besmislene rasprave oko trivijalnih pitanja među partijama, udruženjim, pokretima, organizacijama, koje, opet sve, služe biznisu bez obzira na javno ispoljavanje međusobnih razlika, posebno u vrijeme predizbornih utrka. (Izuzetak je komunistička partija „SKJ-KCG“).
U neoliberalizmu velike korporacije ogromnim finansijskim sredstvima utiču na medije i upravljaju političkim sredstvima. Izbori odražavaju samo tržišne principe, shodno, investicijama u njih. Njemu, kao takvom, najviše odgovara formalna izborna demokratija, kada se stanovništvo sistematski odvraća od pravih informacija.
Neoliberalizam, umjesto zbiljske demokratije i zbiljskog građanskog društva, stvara samo potrošače svojih roba; umjesto zajednica, biblioteka, društvenih ustanova i sličnog, otvara – tržišne centre.
Zapravo, on je najistaknutiji i najneposredsniji neprijatelj demokratije danas u svijetu. Zna se! Nemoguće je sprovoditi demokratiju, a podržavati privatno-eksploatatorsko vlasništvo (kapitalizam). To ne ide zajedno. Kratko rečeno, neoliberalna demokratija je borba malog broja bogatih za ograničavanje prava i moći većine – siromašnih.
Za razliku od teoretičara „slobodnog tržišta“, da je ekonomija ovog tipa: konkurentna, efikasna, pravedna, racionalna itd., znamo – da tržišta gotovo nikada nijesu konkurentna, da ekonomijom, pogotovu danas, upravljaju velike korporacije, koje kontrolišu tržišta. To znači, malo je prave konkurencije – korporacije su totalitarne organizacije koje funkcionišu linijom nedemokratije.
Posebno je opasno da teoretičari „slobodnog tržišta“, smatraju, da su vlade neproizvodne investicije koje ometaju „slobododno tržište“. A, u stvari, vlade su moć kapitalističkog sistema, koje obilato pomažu korporacije, zastupljajući njijhove interese na raznim stranama. Korporacije neoliberalnog stanovišta, najčešće, traže i očekuju od vlade da novac od poreza vide u svojim bankama radi ostvarivanja profita – a ne, da ide, za dobrobit radnika i stanovništva u cjelini; da štite njihova tržišta od konkurencije, da ih oslobodi od poreza, da suzbija neposlovne interese, posebno interese najamnih radnika i siromašnih.Tako, valde su danas disciplinovanije nego ikad da ranije i pod neoliberalizmom se sve manje zalažu za opšte društvene potrebe.
Disciplinovanost (centralizam) vlade od strane korporacija, najočiglednije je u oblasti ekonomije globalnog tržišta. U stvari, globalizacija je pojava kada moćne vlade tjeraju vlade drugih država da raskinu razne ugovore i sporazume, kako bi velikim koropracijama bilo lakše da vladaju svjetskom ekonomijom bez obzira prema narodima tih država. To je najočiglednije, na primjeru, Svjetske trgovinske organizacije krajem prošlog vijeka, a sada, Multilateralni sporazum o investiranju.
Pa ipak, suština neoliberalizma je nesposobnost i nespremnost za razgovor o slobodi i pravima najamnih radnika, koji jedino i ostvaruju profit – preobraženi oblik neplaćenog rada najamnog radnika!
Glavna propovjedaonica sa koje se, ova, čitava nesreća današnjeg vremena (neoliberalizam), prikazuje racionalnim, dobronamjernim i neophodnim, mada stvarno nepotrebnim, jesu: korporacijski mediji, ideolozi, „intelektualna“ zornost...
Stanovište neoliberalizma je, da postojeće stanje jeste vrhunac čovjkečanstva (a što asocira i na psotavku Rimskog kluba). Međutim, ovim tvrđenjem neoliberalizam je priznao iostorijsku nužnost kao istinu, da je postojećim stepenom razvitka materijalne proizvodnje i društvene svijesti, završen njegov put i da otpočinje novo putovanje ka socijalizmu-komunizmu, a što jasno i činjenično dato u Programu komunističke partije „SKJ-KCG“.
Na kraju, uz pomoć samog kapitalizma (neliberalizma), treba izvući pouku o tome kako se opet stvara politička ekonomija na temeljima saradnje, jednakosti, samoupravljanja i ličnih sloboda, odnosno, čovječno državno-društveno planiranje u svim sferama života.
Predstoje svjetski sukobi u čijoj osnovi je kriza kapitalizma kao društveno-ekonomske formacije, kako u odnosima političkog sistema prevaziđenog stepenom materijalne proizvodnje i društvene svijesti u cjelini. Na pomolu je socijalna revolucija u globalnim, svjetskim razmjerama. Nemoguće je suzbioti! Može, samo, suzbijaanjem – ubrzati!
Sve je u nama!
Samo, to – priznati.
Programom Komunističke partije „SKJ-KCG“ ukazano je, da je jedan od razloga prečišćenja (smanjivanja, osipanja) članstva u Partiji i njihovo potkupljivanje uslijed teških uslova života, razni oblici pritisaka, represije, prevara ,obećanja... Zapravo, sve to čini, da jedna mala grupa kapitalista, najmoćnijih u svijetu, razbiju jedinstvo, kako komunista, tako i najamnih radnika, građana u cjelini – izvora najveće opasnosti po neoliberalni-kapitalizam.
Neupućeni, neobrazovani, karakterno nestabilni članovi Partije, a posebno oni koji su partiju smatrali kao objekat za izvlačenje koristi, u formi boljeg radnog mjesta, veće plate, konfornijeg stana i raznih drugih privilegija, sada,pošto od te Partije nema više nikakve koristi, prestrojavaju se u redove kapitalizma i postaju ogorčeni pobornici neoliberalnog-kapitalizma, a da najčešće i ne znaju šta to jeste.
Dojučerašnji pripadnici Partije, zamijenili su je za, ovo, drugo, s nadoim da će i tamo moći da ostvaruju ličnu klorist, pri čemu se ne osvrću ni na pojedinca ni na društvo u cjelini. Istina je – takvih članova Partije bilo je mnogo, najviše! Sada su to ljudi sa dva lica i jednim lošim karakterom. Postali su skutonoše neliberalnog-kapitalizma bez stida! Kao da ne postoje oni koji se živo sjećaju njihovih dojučerašnjih upinjanja i zalaganja za socijalizam-komunizam.Sada! Oni su najveći pljuvači po sebi, juče! To su likovi koji se najbolje snalaze u mutnom, na štetu običnih građana.
Neoliberalizam je, pored svih zala koja čini, opet, jedna vrsta sita da se komunisti mogu pojaviti kao k o m u n i s t i – odvojiti zrnevlje od kukolja!
Prof. filozofije i sociologije
Milika Vojinović